Grom u njedrima Igmana - Čedomir Domuz Bato

Spomen kosturnica Brezovača jedna je od zajedničkih tačaka dva rata. Igmanski marš 1942. godine, na ovom memorijalnom spomeniku, ostavio je 98 oslobodilaca, antifašista, boraca za slobodu. U njihovu čast na ovom herojskom mjestu postavljena je spomen kosturnica i obelisk koji su kasnije proglašeni za nacionalni spomenik. Svake godine sa ovog mjesta kreću kolone mladih antifašista, učesnika Igmanskog marša, put Velikog polja gdje se održava glavna manifestacija.

Aprila 1992. godine nad Bosnom i Hercegovinom se nadvijaju tmurni oblaci, oblaci rata. Čedomir Domuz je zajedno sa svojim prijateljima, tadašnjim policajcima i rezervnim sastavom MUP-a izašao ponovno na ovo mjesto. Na Brezovaču! Sa pripadnicima svoje diverzantsko-izviđačke jedinice ‘Igmanska praga’ često je sjedio baš na ovom mjestu, na temeljima antifašizma, i govorio: „Ovdje je 98 partizana, još ja i još jedan do stotine… kad poginem ukopajte me ovdje, a ako preživim ostaću ovdje da živim.“ Sudbina je htjela da se njegova oporuka i ispuni. Nakon njegove pogibije nekolicina njegovih saboraca uspjeli su se spustiti do zadnje linije razgraničenja i ukopati ga baš tu, gdje im je pokazao da želi biti ukopan.

4. Decembra 1992. godine život je izgubio dvadesetčetverogodišnji Adnan Došlić Blondi, a u njegovom džepu nađena je poruka – „Ukopajte me kod Čede.“ Tako je Brezovača u svoja njedra primila svojih stotinu heroja, da svjedoče o borbi protiv agresora, o borbi za slobodu naroda, za pravdu i istinu.